Stripovi Marketing Trafika Grafička djelatnost Mali oglasi O nama
[Povratak na naslovnu stranu]
srijeda, 4.9.2002.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  forum
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar






 
strana 1 od 3

ZAŠTO MINISTAR ZNANOSTI GVOZDEN FLEGO PREŠUĆUJE
DA JE DVADESETAK GODINA PREDAVAO - FILOZOFIJU MARKSIZMA

Ministrovo novo ruho

Ja ne tražim da se naši novopečeni “liberali” zbog svoje prošlosti ispričaju, javno pokaju ili da kleče na kukuruzu. Jedino hoću reći da mi imamo pravo odbiti njihova iskrivljava-nja činjenica i sačuvati autentična i neuljepšana sjećanja na njihove nekadašnje aktivnosti,
piše NEVEN SESARDIĆ (Autor je profesor na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta Lingnan, Hong Kong)

Za razliku od Platonove poznate zamisli o filozofima kraljevima, čini se da je u Hrvatskoj popularnija ideja o filozofima ministrima. U normalnim okolnostima čovjek bi naravno osjetio zadovoljstvo da se nekome iz njegove struke ukazuje povjerenje postavljanjem na tako važnu funkciju. Na žalost, premda se ovdje radi o području kojim se i ja bavim (filozofiji), umjesto da dijelim dobro raspoloženje, htio bih upravo iz stručne perspektive otvoriti neka pitanja u vezi s nedavnim izborom ministra znanosti.

Borba za bolju prošlost

Ubrzo nakon svojeg izbora, novi ministar znanosti Gvozden Flego službeno se predstavio na web-stranici Ministarstva znanosti. Jedna pojedinost tu odmah upada u oči. On navodi da od 1992. godine predaje socijalnu filozofiju na zagrebačkom Odsjeku za filozofiju, ali iz nekog razloga ne spominje i što je predavao prethodnih dvadesetak godina (stoji samo da je radio na istom odsjeku). Omaška, sitni propust? Ne vjerujem. Prije će biti da se radi o tome da u današnje vrijeme ne zvuči naročito dobro reći što je Flego ta dva desetljeća predavao. Bila je to filozofija marksizma. Tako se zvala i katedra na kojoj je on bio zaposlen.
Gvozden Flego - Prema “Philosopher’s Indexu”, bazi podataka koja bez neke veće selekcije po kvaliteti nastoji registrirati sve što se u posljednjih 12 godinaHej, što sad ovo znači? Zašto bi sve to uopće bilo važno nakon toliko godina? Zauzimam li se ja to ovdje za nekakav groteskno zakašnjeli lov na (marksističke) vještice u Hrvatskoj? Ne, tako mi Helsinkija, ne želim pokretati nikakav ideološki progon ni ugrožavati bilo čija ljudska i građanska prava zbog filozofsko-političke opredijeljenosti u prošlosti. Ali ipak, priznajem da, po mojemu mišljenju, takve stvari mogu biti relevantne, osobito u kontekstu personalnih političkih odluka.
Štoviše, čini se da se i sam Flego slaže s time, jer zašto bi inače tako selektivno izostavio dio informacije o svojoj dugogodišnjoj predavačkoj aktivnosti. Očito i on smatra da je mudrije to prešutjeti. Zapravo, Flego katkad ide i korak dalje od prešućivanja te u borbi za vlastitu bolju prošlost izravno i svjesno tvrdi nešto što je faktički neistinito: u svojemu kratkom životopisu na engleskoj web-stranici Hrvatskoga helsinškog odbora on navodi, netočno, da je predavao socijalnu filozofiju od samog početka svoje sveučilišne karijere. Na hrvatskoj pak web-stranici, za koju može pretpostaviti da će je čitati i neki koji znaju činjenice, iz opreza je opet primijenjena strategija prešućivanja.

Ne reži granu na kojoj sjediš!

Ali čemu prešućivanje? Još bih mogao razumjeti da netko želi sakriti da je bio zaposlen na katedri za filozofiju marksizma kada bi to bilo nešto što je čovjek prihvatio “iz muke” i protiv svojih uvjerenja. Međutim, u ovom slučaju to uopće nije tako izgledalo. Koliko se ja sjećam, marksisti s te katedre nisu imali pištolj uperen u čelo kada su sudjelovali u masovnim tečajevima “doškolavanja” nastavnih kadrova za marksističku indoktrinaciju, kada su bez suvišnih skrupula o autonomiji sveučilišta predavali državno nametnutu filozofiju, kada su redovito i gorljivo surađivali s raznoraznim “marksističkim centrima” i “centrima za idejno-teorijski rad” te kada su neumorno pridonosili zagušivanju filozofskog izdavaštva objavljivanjem apsurdne količine marksističke literature.
Iz te njihove lagodne pozicije politički forsiranog dominiranja humanističkim i društvenim znanostima, nije im tada naravno padalo na pamet rezati granu na kojoj su sjedili i kritizirati zakone kojima je marksizam bio propisan kao jedina ispravna filozofija. Dapače, kada je 1981. u jednom iz današnje perspektive sasvim bezazlenom tekstu bio iznesen argument da filozofija marksizma ne bi trebala biti zakonski povlaštena, Gvozden Flego je na sastanku redakcije časopisa Filozofska istraživanja bio među onima koji su se usprotivili objavljivanju tog članka. Nemamo li danas pravo i tu epizodu i slične događaje uzeti u obzir kada ocjenjujemo kredibilitet Flegina sadašnjeg intenzivnog i glasnog zauzimanja za slobodu mišljenja?
Uostalom, kako vjerovati osobi koja sama nije u stanju pred javnošću izići na kraj s vlastitom prošlošću? Ako je kod Flege u novonastalim okolnostima predavanje marksizma naprasno nestalo iz stručne autobiografije zbog političke neoportunosti, kako možemo biti sigurni da u nekim drukčijim političkim uvje-tima u budućnosti socijalna filozofija neće isto tako biti diskretno izbrisana i promptno zamijenjena nekim trećim “pra-vcem istraživanja”, prikladnim novom dobu?

Filozof bez pokrića

Ostavimo na trenutak prošlost i okrenimo se stvarima novijeg datuma koje bi eventualno mogle malo rasvijetliti izbor novog ministra znanosti. Nije li bar djelomično objašnjenje u tome da je Flego skrenuo na sebe pažnju statusom koji je izgradio u svojoj profesiji, ako već ne svojim ranim radovima, a ono možda nekim značajnim rezultatima nakon metamorfoze iz marksologa u socijalnog filozofa?
To nije lako provjeriti na izravan način jer on, za razliku od uobičajene prakse, ne daje popis svojih publikacija čak ni kada prezentira svoj stručni profil. No, budući da u prvome novinskom intervjuu nakon izbora najavljuje otpuštanja na sveučilištu (“Cikličkim evaluacijama trebaju otpadati oni koji ne rade u znanosti, ili nedovoljno, na njihovo mjesto trebaju dolaziti oni koji imaju bolje znanstvene performanse”), logično je pretpostaviti da ministar onda sam sigurno ima dobre “znanstvene performanse” i da ne može doći na udar tih svojih novih mjera.
Začudo, ta je pretpostavka prilično dubiozna. Naime, premda je u citiranoj rečenici nejasno što točno znači “nedovoljno raditi”, primjena doista minimalnih kriterija mogla bi, prema svemu što znamo, natjerati ministra znanosti da se, ako bude konzistentan, samoeliminira iz sveučilišnog života. Evo zašto. Nečija prisutnost u svjetskoj znanosti obično se mjeri objavljivanjem u publikacijama koje reprezentiraju određenu stru-ku i koje se redovito prate i referiraju u bazama podataka relevantnim za dotično polje istraživanja. Krenimo tim putem.
Prema Philosopher’s Indexu, bazi podataka koja bez neke veće selekcije po kvaliteti nastoji registrirati sve što se u posljednjih nekoliko desetljeća objavljuje na području filozofije na raznim jezicima (uključujući i hrvatski), Flego je zabilje-žen kao autor šest članaka, od kojih je samo jedan tekst publiciran u posljednjih 12 godina.No, čak ni taj jedini donekle recentni tekst (iz 1995.) ne spada striktno u Fleginu deklariranu struku (filozofiju) već je više politička analiza transformacije postkomunističkih zemalja Istočne Europe. Ne znači li to možda da se Flego bavi filozofijom u nekom širem smislu riječi pa su zbog toga neki njegovi radovi ostali nespomenuti u toj uže cehovskoj bazi podataka? Odgovor na to pitanje je negativan iz dvaju razloga.
Prvo, čini se da ni on sam nikako ne bi pristao da ga se svrsta u neku "rubnu" filozofsku sferu jer on sebe ponekad predstavlja kao stručnjaka za "sistematsku filozofiju", što naznačuje pretenziju na bavljenje upravo centralnim i najtemeljnijim problemima filozofije. (Ponekad, pak, Flego svoje polje interesa opisuje drukčije i kaže za sebe da se bavi "psihičkim uzrocima i posljedicama društvenih zbivanja". Tom krajnje nebuloznom formulacijom on samo još bolnije manifestira svoju posvemašnju tematsku dezorijentaciju u filozofiji nakon kraha marksizma, njegove izvorne "filozofske discipline".)
Drugo, ako pregledamo elektronički pretraživu verziju Citation Indexa, koja pokriva mnogo šire područje te, među ostalim, obuhvaća većinu iole značajnijih časopisa iz svih polja humanističkih i društvenih znanosti od 1981. godine do danas, situacija ispada još poraznija. Ime Gvozdena Flege se tamo pojavljuje samo jedanput, kao autora kratkog članka o Marcuseu, i to objavljenog prije 13 godina! E pa ako prema ministrovim novim kriterijima ovako siromašna produkcija (prema uobičajenom mjerenju znanstvenog doprinosa) ne bude dovoljan razlog za "otpadanje", i dakle samoeliminaciju, onda doista praktično svatko može biti siguran da će i bez ulaganja nekog posebnog truda zadržati svoje mjesto na fakultetu do mirovine.

Funkcija koja sakati

Ali ministru prijeti i gora sudbina od samoeliminiranja: naime, samosakaćenje. Dopustite da objasnim. U jednom nedavnom tekstu Flego iznosi mišljenje da su prema važećem Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti ovlasti ministra znanosti toliko široke da ih jedna osoba nije ni fizički ni vremenski u stanju obavljati pa odatle zaključuje: "Onaj tko bi taj zakon želio u potpunosti primjenjivati, zapravo bi sakatio ono ljudsko biće koje obavlja funkciju ministra za znanost.
To je, naravno, bilo prije nego što je ljudskom biću koje se zove Gvozden Flego ponuđena upravo ta funkcija. Nakon što se to dogodilo, međutim, došlo je do iznenadne promjene. Flego je odjednom potpuno prestao brinuti o nemogućnosti da jedna osoba obavlja dotični posao, a potom je s oduševljenjem prihvatio tu dužnost za koju je znao da će ga osakatiti. Ne treba sumnjati da je ova odluka o samosakaćenju bila motivirana jedino brigom novog ministra za opće dobro, ali usprkos tome možda je čovjeku trebalo objasniti kako situacija u hrvatskoj znanosti ipak nije toliko dramatična da bi zahtijevala takvu javnu sado-mazohističku seansu.

Prošlost kao plastelin

Osnovna je intencija ovog teksta da kroz slučaj jedne osobe upozori na sindrom širih razmjera. Naime, ima mnogo ljudi u Hrvatskoj čija je današnja politička retorika u grubom neskladu s njihovim nekadašnjim stavovima i postupcima. To ne zaslužuje neki poseban komentar sve dotle dok oni ne počnu uporno dokazivati kako tu zapravo i nema nikakvog nesklada te kako su se oni zapravo oduvijek konzistentno zauzimali za iste političke ideale. U tom trenutku čovjek se ima pravo pobuniti i inzistirati da prošlost nije plastelin koji svatko može oblikovati po vlastitu ukusu. Stvari su se dogodile na određeni način i mi ih želimo upamtiti upravo onako kako su se dogodile, a ne onako kako bi netko želio da su se dogodile.
Na primjer, kada nas neki sadašnji veliki pobornici "otvorenog društva" nastoje uvjeriti kako su oni nekoć samo deklarativno iskazivali svoju odanost socijalizmu i revoluciji, ali su se zapravo i onda borili za liberalnu demokraciju, ljudska prava i slobodu mišljenja, to je fikcija koja nema nikakve veze sa svijetom u kojem smo živjeli. Podsjetimo se, dok su oni kao urednici raznih edicija harali hrvatskim izdavaštvom, ti ljudi kojima su danas puna usta "otvorenog društva" dali su prevesti gotovo čitav marksistički korpus sve do najbeznačajnijih i najopskurnijih autora, ali nikako nisu mogli naći prostor za objavljivanje slavne knjige Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, od koje i potječe suvremena široka upotreba pojma "otvoreno društvo".
Naravno, to je klasično djelo Karla Poppera tada bilo na njihovoj "crnoj listi" jednostavno zato što je on nikog drugog nego Karla Marxa proglasio glavnim neprijateljem otvorenog društva. To što su proskribirali čak i jednog Poppera najbolje pokazuje koliko su oni do nedavno marili za toleranciju prema različitim mišljenjima, u koju se sada tako svečano zaklinju. Također, zahvaljujući i budnom oku tih ljudi koji nam danas drže lekcije o demokraciji, ideološka kontrola je sedamdesetih i osamdesetih godina u Zagrebu bila toliko rigidna da nije propuštala ni najmanji dašak kritike marksizma pa su prvi domaći pokušaji u tom smjeru mogli ugledati svjetlo dana jedino tako da su bili objavljivani izvan Hrvatske.
Ja ne tražim da se naši novopečeni "liberali" zbog svoje prošlosti ispričaju, javno pokaju ili da kleče na kukuruzu. Jedino hoću reći da mi imamo pravo odbiti njihova iskrivljavanja činjenica i sačuvati autentična i neuljepšana sjećanja na njihove nekadašnje aktivnosti. A pogotovo smatram da imamo pravo sve to uzimati u obzir kada procjenjujemo koliko im treba vjerovati kada danas u novim okolnostima nastupaju u novome političkom ruhu.

 
Još u rubrici:
 


SKANDALI: “RAT” OKO SPOMEN-OBILJEŽJA PALIMA U DOMOVINSKOM RATU
Spomenik palom natječaju


RAZGOVOR: ACHILE BONITO OLIVA, TEORETIČAR UMJETNOSTI
I LIKOVNI KRITIČAR, O UMJETNOSTI NAKON "11. RUJNA"
Bin Laden je usvojio modele angarde


 


Prilozi:
 


Pressing - ponedjeljak



Stella - ponedjeljak



Auto moto - utorak


Život na botune
- utorak



Forum - srijeda



Televizija - četvrtak



More - petak



SD Magazin - subota



Pomet - subota



Zdravlje - nedjelja



Samo Tako - nedjelja

 
 

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2002.

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/3