strana 2 od 4

DUELI (1) - NEVEN SESARDIďż˝ ODGOVARA NA TEKST MILANA KANGRGE
("Samo naprijed, Nevene" - Forum, SD, 13. 11. 2002.)

Filozofi prakse ponovno ja�u

Zbog Kangrgine centralne pozicije i utjecaja me�u praksisovcima, ne mo�e se isklju�iti da sli�ne stavove kao on imaju i mnogi drugi koji su izi�li iz praksisovskog �injela. Nije mi poznato da je itko iz toga kruga iskazao neslaganje s Kangrginim politi�kim analizama situacije u Hrvatskoj, a njegova slika o politi�kim doga�ajima u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetlje�a je krajnje jednostavna

�to re�i o profesoru etike koji na temelju marksisti�ke filozofske analize jednu �itavu naciju progla�ava �genetski poreme�enom� i �bolesnom u svojoj genetskoj sr�i�? Ostavljam �itatelju da sam prosudi. Ali podsje�am, jedan od mogu�ih odgovora je da se radi o ��uvaru demokratske kulture i dostojanstva filozofije� koji nam svima �ima puno pravo dr�ati lekcije o demokraciji�
Benjamin Franklin je jednom rekao da ni�ta na ovom svijetu nije sigurno osim smrti i poreza. Ako vas pak zadesi sre�a da upadnete u polemiku s Milanom Kangrgom, onda ni�ta nije sigurno osim navale uskli�nika i gomile uvreda.
U reakciji na moj tekst Ministrovo novo ruho Kangrga je ostao vjeran sebi. Broj uskli�nika je na zavidnoj razini (vi�e od �etrdeset), a i arsenal uvreda je impresivan. Na primjer, on ka�e da je moj �lanak �degutantan�, �sramotan� i �blasfemi�an� (?), da �baratam najo�itijim la�ima�, da iznosim �sesardi�evske dezinformacije�, da �svjesno podme�em neistine�, da sam �filozofski bezveznjak�, da je �jadna filozofija kojom se ja bavim�, itd. Bolji poznavatelji praksisovske filozofske tradicije odmah �e uo�iti da sam ja ovdje zapravo jo� odli�no pro�ao, s obzirom na dobro poznate kangrgijanske psova�ke potencijale. Za one slabije upu�ene dovoljno je spomenuti da se Kangrga u svojoj novoj knjizi �ak hvali time kako je vi�e puta znao zavr�iti diskusiju tako da je svoga sugovornika �poslao u materinu�.

Smrt fizikalizmu - sloboda narodu!

U nekoj normalnoj sredini takvu osobu nitko ne bi uzimao ozbiljno, a pogotovo bi bilo nezamislivo da netko s takvim manirama dijaloga u�iva ugled me�u kolegama u struci. U Hrvatskoj je situacija iz nekog razloga druk�ija. Milana Kangrgu neki smatraju zaslu�nim ne samo za promicanje demokracije, nego i za unaprje�enje statusa filozofije kao discipline. Radi ilustracije, navest �u samo jedno od takvih karakteristi�nih mi�ljenja. Recimo, Nenad Mi��evi� je nedavno zalo�io svoju stanovitu filozofsku reputaciju koju je stekao u Hrvatskoj i inozemstvu u hvalospjev Kangrgi, tvrde�i da je taj �ovjek posljednjih godina ��uvao dostojanstvo filozofije� i da je bio ��uvar demokratske kulture� te da �stoga ima puno pravo danas dr�ati lekcije o demokraciji�. Usporedimo te superlativno pozitivne ocjene sa stvarno��u, tj. s nekim Kangrginim tipi�nim istupima, najprije u filozofiji, a potom u politici.
Dobar primjer Kangrgine filozofske metode suo�avanja sa stajali�tima s kojima se ne sla�e je upravo na�in na koji je apsolvirao tezu koju sam davno branio u svojoj doktorskoj disertaciji, a kasnije i knjizi pod naslovom Fizikalizam. On najprije ismijava tu filozofsku poziciju, premda o �itavoj grani filozofije u koju ta tema spada nikada nije objavio nijednu jedinu re�enicu u stru�noj literaturi, a onda dodaje: �A za taj smo tzv. fizikalizam doznali da ga osim Sesardi�a zastupa jo� samo neki australski filozof u �itavu svijetu!�.
Kangrga ne ka�e od koga je to �doznao�, ali o�ito je da on tu osobu smatra dobro informiranom. Ipak, nejasno je kako to da jednom redovnom sveu�ili�nom profesoru nije palo na pamet da prije nego �to s takvom rezolutnom tvrdnjom izi�e u javnost barem na brzinu provjeri je li ona stvarno istinita. Mogao je ili konzultirati neku filozofsku enciklopediju ili mo�da �ak na trenutak svladati ga�enje i malo zaviriti u moju knjigu, kad ju je ve� odlu�io �kritizirati�. Siguran sam da u Hrvatskoj nema nijedne druge struke koja se srozala tako nisko da bi neki sveu�ili�ni nastavnik javno izra�avao svoje mi�ljenje o odre�enoj teoriji u svojoj disciplini samo na osnovi onoga �to je od nekoga �uo. Neobi�an je to na�in ��uvanja dostojanstva filozofije�!
Ali, doista, �to bi Kangrga otkrio da se odlu�io uputiti u knji�nicu i malo se informirati? Tamo bi ga �ekalo poprili�no iznena�enje. Naime, prema bazi podataka Philosopher�s Index, u posljednjih 20 godina u filozofskoj je literaturi objavljeno vi�e od pet stotina publikacija koje ili u naslovu ili u sa�etku imaju rije� �fizikalizam�, a radova koji raspravljaju o tom pojmu zacijelo ima na tisu�e. Da stvar bude gora, golema ve�ina analiti�kih filozofa danas prihva�a fizikalizam u nekoj od njegovih nekoliko verzija, a uz to stajali�te, osim moje malenkosti i �nekog australskog filozofa�, vezuju se i neka od velikih imena filozofije dvadesetog stolje�a, kao npr. Carnap, Quine i Davidson.

Praksis i disciplina ki�me

Moj tekst Ministrovo novo ruho pokrenuo je mini diskusiju o tome koliko je ideolo�ki opresivno bilo razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su praksisovci dominirali humanisti�kim i dru�tvenim znanostima. Mislim da nije te�ko stvoriti sliku o tom vremenu ve� i na osnovi ove Kangrgine polemike. Jer ako vode�i praksisovac �ak i danas odbacuje jednu temu o kojoj se na�iroko raspravljalo u angloameri�koj filozofiji na ovako agresivan, pau�alan i ignorantski na�in, lako je zaklju�iti kakva je situacija onda morala vladati u onim vremenima kada je marksizam u�ivao dr�avnu podr�ku i kada si je mogao priu�titi daleko ve�u bahatost prema drugim filozofskim pozicijama, posebice prema onima koje bi bile percipirane kao antimarksisti�ke.
Nasuprot mojoj tvrdnji da su onda�nji ideolo�ki pritisak i kontrola apsolutno onemogu�avali objavljivanje neke antimarksisti�ke publikacije u Hrvatskoj, Nenad Mi��evi� smatra da je izrazito antimarksisti�ku knjigu tada bilo �malo te�e objaviti, iako nije bilo nemogu�e�. Ima, me�utim, dosta ironije u tome da tu Mi��evi�evu ocjenu uvjerljivo opovrgava upravo njegovo vlastito pona�anje iz tog vremena. Naime, on je 1981. objavio knjigu Filozofija jezika u Naprijedovoj Biblioteci filozofskih disciplina, a zavr�no poglavlje (Od jezika do revolucije) koje je bilo posve�eno marksisti�kom pristupu uvrstio je u knjigu, kako je s�m tada obja�njavao, samo zato da bi bio siguran kako praksisovski urednici ne�e praviti probleme oko objavljivanja. Po mojem mi�ljenju, u tom konkretnom slu�aju mo�da i nije bilo neophodno ba� toliko savijati ki�mu, ali �itava ta epizoda sama za sebe ipak puno govori. Ako je �ovjek koji je obi�no tako dobro informiran kao Mi��evi� smatrao potrebnim da u svoju knjigu sasvim umjetno nakalemi marksisti�ko poglavlje da ne bi �izazivao vraga�, onda je doista �isto retori�ko pitanje koliko je realnih �ansi u takvim uvjetima imala neka otvorena i frontalna kritika marksizma.

Imperativ ideolo�ke lojalnosti

U namjeri da me moralno diskreditira, Kangrga pita kako to da mi kao antimarksistu nije bilo �ne samo odiozno, nego i ispod �asti i ljudskog dostojanstva� da pristanem biti asistentom deklariranog marksista Gaje Petrovi�a. Ali za�to bi, zapravo? Kada sam 1975. godine u Zagrebu dobio posao kao asistent na Katedri za teorijsku filozofiju (a ne kao asistent Gaje Petrovi�a osobno!), ne sje�am se da sam morao potpisati zakletvu vje�ne odanosti principima marksizma-lenjinizma. Tako�er, u mojem ugovoru nije bilo klauzule kojom bih se obvezivao da nikada u budu�nosti ne�u osporavati stavove svojih biv�ih profesora, mislilaca revolucije. Dapa�e, oni su sami i mene i ostale mla�e kolege neprestano i sna�no poticali na bespo�tednu kritiku svega postoje�eg. No, kada sam upravo u skladu s tim njihovim savjetom poslije javno izrazio neslaganje s nekim njihovim filozofskim i politi�kim stajali�tima, ispalo je da im se to nekako uop�e nije dopalo i da su �ak bili neugodno iznena�eni.
Kangrga isto tako nastoji otvoriti prostor za moralnu osudu mojeg �lanka iz Slobodne Dalmacije, tvrde�i da je moja kritika bila usmjerena na njega �i navedene, sada na �alost ve� mrtve kolege�. Za�udo, on tu intepretaciju zasniva na citatu iz mojeg teksta gdje govorim o �ljudima kojima su DANAS puna usta �otvorenoga dru�tva��. Ali hej, zar nije logi�no da onaj koji ne�to DANAS radi mora biti �iv? Prema tome, o�igledno je da se moj tekst nije odnosio na mrtve. On se jest odnosio i na Kangrgu, ali jo� vi�e na ljude mla�ih generacija sa sli�nim stavovima i sli�nom pro�lo��u.

"�uvari demokracije�

U �emu tu vidim problem? Prije svega, postupci mnogih prominentnih ljudi iz tog politi�kog okru�ja nisu u skladu s lijepim principima demokracije na koje se oni tako �esto pozivaju. Na primjer, tko bi mogao biti protiv za�tite etni�kih manjina kao temeljnog demokratskog prava? Ali ako pogledamo djelovanje mnogih koji su potekli iz praksisovskoga kruga, onda vidimo da oni to na�elo uop�e ne primjenjuju konzekventno. Recimo, kada je jedna konkretna nacija koja se osje�ala ugro�enom u Jugoslaviji tra�ila ravnopravnost, oni su to okvalificirali kao nacionalizam i smatrali su da je u redu da ljudi koji su javno izra�avali takve zahtjeve budu ka�njeni zatvorom. Danas pak kada je ta ista nacija u ve�ini u Hrvatskoj, oni ne samo da podr�avaju zahtjeve drugih (manjinskih) nacija za ravnopravno��u, nego se sada �ak zauzimaju za �pozitivnu diskriminaciju�, tj. da se manjinama radi bolje za�tite daju VE�A prava nego �to bi im broj�ano pripadalo. Takva gruba nekonzistentost mora otvoriti mnoga ozbiljna pitanja u koja ovdje ne mogu ulaziti.
Tako�er, njihova borba za slobodu govora i nezavisno novinarstvo je isto tako nekonzekventna i selektivna. Veliku su poviku dizali oko nekih situacija gdje su novinari bili pod politi�kim pritiskom ili u opasnosti da budu otpu�teni, dok se u nekim drugim slu�ajevima naprotiv doga�alo da redakcije bivaju smijenjene ili da novinar �ak i fakti�no izgubi posao, a da oni ni okom ne trepnu. Suvi�no je i re�i, naravno, da ti novinari koji su bili prepu�teni svojoj sudbini nisu bili politi�ki istomi�ljenici ovih ��uvara demokracije�.
Veliki apsurd u ovom kontekstu predstavlja i to �to je jedan od �lanova redakcije Praxisa, koji je ujedno 1972. godine bio krunski svjedok optu�be na montiranom procesu hrvatskim intelektualcima i studentima, poslije postao i ostao predsjednik Hrvatskog helsin�kog odbora za ljudska prava. Netko �e re�i da je od tog njegova svjedo�enja pro�lo dosta vremena, da se ljudi mijenjaju i da ne treba toliku pozornost pridavati relativno dalekoj pro�losti. Dobro, svakako je to�no da nitko ne bi trebao zbog svojih pro�lih postupaka biti za svagda otpisan te da svatko ima pravo na drugu �ansu. No, i tu se obi�no dr�imo nekih pravila zdravog razuma. Na primjer, one za koje je utvr�eno da su primali mito ne postavljamo �ak niti mnogo kasnije za predsjednike komisija za borbu protiv korupcije, a biv�e plagijatore ne biramo da predvode odbore za za�titu autorskih prava. Za�to je onda u slu�aju �arka Puhovskog zakazao zdravi razum?

Hrvati "genetski poreme�eni"?

Dakle, �ak i ako se ljudi promijene, jo� uvijek mo�e biti posve legitimno uzimati u obzir njihovu pro�lost pri odre�enim odlukama. Ali u svjetlu ranije navedene �injenice da se neki biv�i praksisovci ni sami konzekvento ne dr�e svojih novoproklamiranih politi�kih principa mo�e se postaviti i dodatno pitanje: radi li se kod njih doista o autenti�noj promjeni politi�kih uvjerenja ili je tu naprosto rije� o pukoj promjeni politi�ke retorike, isforsiranoj bitno druk�ijim izvanjskim okolnostima?
Za razliku od ostalih, Milan Kangrga �ak nije promijenio ni retoriku. Njegovi su dana�nji politi�ki pogledi zapravo vrlo zanimljivi, manje zbog njega osobno, a vi�e zato �to on neosporivo predstavlja jednu od najva�nijih li�nosti iz �vrste jezgre praksisovske grupe. Upravo zbog te njegove centralne pozicije i utjecaja, ne mo�e se isklju�iti da sli�ne stavove kao on imaju i mnogi drugi koji su izi�li iz praksisovskog �injela. Uostalom, nije mi poznato da je itko iz toga kruga iskazao neslaganje s Kangrginim politi�kim analizama situacije u Hrvatskoj. A njegova slika o politi�kim doga�ajima u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetlje�a je krajnje jednostavna. Sa�eto, ona izgleda kao vje�no vra�anje istog: usta�ki pokret 1971., zatim desetogodi�nja usta�ka vladavina devedesetih, a trenutno opet prijeti povratak usta�a.
No, ako je Kangrga u pravu kada ka�e da �hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj konzekvenciji nu�no zavr�ava u usta�tvu�, onda se stvarno name�e zaklju�ak da s tom nacijom koja u sebi ima nezaustavljive fa�isti�ke tendencije ne�to fundamentalno nije u redu. I doista, Kangrga nam u svojoj novoj knjizi poma�e da sve to bolje razumijemo te u sljede�em odlomku iznosi originalno biolo�ko obja�njenje defektnosti hrvatskog naroda:
�Hrvat zbilja �gubi orijentaciju� ili ga �hvata bijes� kad mu spomenete Srbina! To doista grani�i s organsko-psihi�kom bole��u, koja hrvatskog �ovjeka � preno�ena upornom i �esto nesvjesnom pedago�kom tradicijom � �tu�e po mozgu� od njegova djetinjstva pa sve do smrti. U tom je smislu Hrvat kao takav � genetski poreme�en srbofobijom kao bitno paranoi�no bi�e, jer je ta njegova bolest gotovo neizlje�iva. Ne znam koji bi to � �stru�njaci�, i kojeg profila, mogli razrije�iti taj specifi�no hrvatski sindrom! I da li se to uop�e mo�e? Ako ne, onda �e �hrvatsko bi�e� kao takvo ostati bolesno u svojoj genetskoj sr�i (dovijeka?).� (M. Kangrga, �verceri vlastitog �ivota, Beograd, Republika, 2001, str.185.)
�to, dakle, re�i o tom profesoru etike koji na temelju marksisti�ke filozofske analize jednu �itavu naciju progla�ava �genetski poreme�enom� i �bolesnom u svojoj genetskoj sr�i�? Ostavljam �itatelju da sam prosudi. Ali podsje�am, jedan od mogu�ih odgovora je da se radi o ��uvaru demokratske kulture i dostojanstva filozofije� koji nam svima �ima puno pravo dr�ati lekcije o demokraciji�.

Voditelj informatike: Goran Ba�i�
Internet podr�ka: NETmedia d.o.o.
� Sva prava pridr�ana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2002.